Uvijek je pomalo nezahvalno prognozirati buduće trendove, a pogotovo u turizmu koji je prilično volatilna djelatnost na koju utječe velik broj čimbenika, kako lokalnih tako globalnih. Prije 15-ak godina vjerojatno nitko nije ni pomišljao da bi hrvatski turizam mogao doživjeti sadašnji procvat, barem ne kroz trenutne brojke koje govore da je prošle godine ostvareno više od 100 milijuna noćenja.
Ipak, navest ćemo nekoliko izglednih scenarija koji se odnose na budućnost hrvatskog turizma, a koji bi se mogli ostvariti u bliskoj budućnosti.
Snažan rast turizma, Hrvatska među TOP 10 destinacija u Europi
Već smo bili pisali o tome da Hrvatska trenutno nije među TOP 10 europskih destinacija po broju turista. Na prvome mjestu je Francuska, a na desetom se nalazi Portugal. Da bi se Hrvatska probila među deset najposjećenijih destinacija u Europi, potrebno je provesti nekoliko mjera.
Prije svega treba poraditi na kvalitetnoj ponudi cjelogodišnjeg i sezonskog sadržaja, uvesti niži PDV u turizmu, smanjiti davanja i doprinose na plaće kako bi se zadržala kvalitetna radna snaga, poboljšati komunalnu i prometnu infrastrukturu te privući nove ulagače poreznim rasterećenjima i znatno manjom i učinkovitijom birokracijom.
Sve se to može ostvariti jedino promišljenom dugoročnom strategijom koja se neće mijenjati s političkim okolnostima.
Hrvatski turizam uglavnom se razvija inertno, neovisno o domaćim prilikama koje čak i priječe njegov razvoj. Na broj turista na našoj obali više utječu geopolitičke i sigurnosne prilike u zemljama koje su nam konkurencija (Turska, Grčka, Egipat…), a na koje ne možemo direktno utjecati, negoli neke promišljene mjere naše vlade.
Iako je ovaj scenarij snažnog turističkog rasta, naravno, vrlo poželjan, a pogotovo za male iznajmljivače koji bi u tom slučaju dodatno profitirali, treba biti iskren pa reći da je pretjerano optimističan te da će kao takav vrlo vjerojatno ostati samo kao lijepa želja.
Stagnacija rasta hrvatskog turizma, borba iznajmljivača za svakog gosta
Ovo se zapravo već događa; hrvatski je turizam za proteklu sezonu zabilježio usporen rast u odnosu na prethodnu. Broj kreveta koje nude privatni iznajmljivači trenutno dobrano premašuje broj potencijalnih gostiju pa je među njima već došlo do snažne konkurentske bitke za goste.
Pojedini iznajmljivači već su pomalo obeshrabreno odlučili da se više neće baviti iznajmljivanjem smještaja turistima, već isključivo stalnim podstanarima. Jer sad se je zbog brojnih novoregistriranih apartmana potrebno znatno više potruditi i uložiti podosta sredstava u opremanje i promociju smještaja kako bi se privukli gosti te opet nema garancije da će se ostvariti solidna popunjenost. Zlatni dani turizma kada se tijekom sezone zbog visoke potražnje mogla iznajmiti bilo kakva “rupa”, nepovratno su prošli.
Čak je i resorni ministar izjavio da će 2019. godina za turizam biti izazovna, a procijenjeni rast kreće se u rasponu od svega 1-3%.
Ako bi usporen rast turizma bio dugoročan trend, tada bi to negativno utjecalo na punjenje državnog proračuna koji je iz godine u godinu sve veći. Manje novaca u proračunu od turizma znači da se taj manjak treba odnekud nadoknaditi, a to je moguće samo kroz veće poreze iznajmljivačima, ali i svima ostalima: građanima, tvrtkama, obrtima.
Pad broja turista, znatan dio iznajmljivača prestaje se baviti iznajmljivanjem
Ovaj “loši” scenarij na svu sreću najmanje je i izgledan od sva tri, iako nije nemoguć. Do ovoga bi moglo doći usljed nekoliko različitih čimbenika, ili pak njihovom kombinacijom. Prvi čimbenik je sigurnosno-politička situacija. U slučaju izbijanja nekog novog regionalnog sukoba na, primjerice, Kosovu ili BiH, Hrvatska bi turistički snažno potonula, čak i ako tim sukobom ne bi bila direktno zahvaćena.
Naime, mnogi potencijalni gosti zapravo i ne znaju gdje se točno nalazi Hrvatska koja je u globalnim okvirima gotovo nevažna zemlja. Znaju samo da se nalazi “negdje” na jugoistoku Europe, a bilo kakvo pogoršanje sigurnosne situacije u našem susjedstvu zacijelo bi mnoge odvratilo da u Hrvatsku dođu kao turisti. Osim toga Hrvatska bi u ovom slučaju vjerojatno bila primorana prihvatiti i velik broj izbjeglica, slično kao i ratnih 90-ih, što bi dodatno smanjilo turističke kapacitete.
Idući čimbenik je snažan rast konkurencije koja nudi sve bolje turističke proizvode i pakete uz znatno niže cijene nego mi. Oporavak Turske i nekih drugih destinacija već se osjetio u Hrvatskoj te je trenutno naš usporen rast u turizmu ponajviše odraz toga. Naime, gosti za cijenu polupansionskog boravka u Hrvatskoj u nekakvom prosječnom smještaju, u Turskoj mogu dobiti all inclusive smještaj u hotelu s 5 zvjezdica s plaćenom avionskom kartom i drugim pogodnostima. Iako cijena, naravno, nije jedini faktor koji utječe na izbor destinacije, za mnoge je goste itekako važna. Osim toga Hrvatska nema dovoljno razvijene turističke proizvode kao primjerice Francuska, Italija ili Španjolska, a koji bi mogli opravdati naše trenutne cijene.
I zadnji čimbenik koji bi mogao dovesti do pada broja turista jest globalna ekonomska kriza. Poznato je da se u vremenima ekonomske recesije i krize manji broj ljudi odlučuje na turistička putovanja. To je i logično zbog gubitka radnih mjesta i smanjenja plaća, ali čak i ljudi koji nisu direktno pogođeni ekonomskom krizom za vrijeme njenog trajanja manje putuju jer zbog straha više štede za nesigurnu budućnost.
Nadamo se da se zadnji scenarij ni u kom slučaju neće ostvariti te da će Hrvatska ipak i u idućim sezonama ostvariti solidan turistički rast. Čak i ako ne bude dvoznamenkast, svakako će dobro doći brojnim iznajmljivačima koji od turizma ubiru solidne prihode bez kojih bi mnogo teže preživljavali u sumornoj hrvatskoj ekonomiji. Što će na kraju od svega biti, pokazat će naravno vrijeme.
